Cela Srbija s nestrpljenjem je čekala start prvog relija na Tari nakon 14 godina. Vesti o njegovom održavanju su pristizale sa svih strana, očekivana je neviđeno duga startna lista s gostima iz regiona. Očekivana je ista ona borba na obroncima Tare koja se i dan danas prepričava. Očekivan je reli koji se vraća kući. Ili se bar trebao vratiti. Prelep petak u Bajinoj Bašti je odisao svečanošću i uzbuđenjem zbog ceremonijalnog starta u centru grada. Nakon 14 godina, reli automobili će ponovo krenuti u osvajanje Tare. Sve je delovalo magično. Njegov Suzuki je davno došao kući. Pozdravljao je mnogobrojne posetitelje sa trga, podsećajući na svog vlasnika koji nije sa nama već gotovo 27 godina. Ovaj reli je trebao da bude u znaku pokojnog Obrena Tešića, reli legende iz Bajine Bašte koji je upravo na Tari izgubio život. Kada je Tešić poginuo, mnogi su rekli da je zajedno s njim umro i reli u Srbiji.
Danas je umro po drugi put. Ovoga puta, moguće i zauvek. Možda vam ova priča nema smisla, niko ne umire dva puta. Ali i mi smatramo da nema smisla dva puta uzastopno otkazivati reli nakon njegovog ceremonijalnog starta, a pred sami početak prvog brzinca. Nema smisla pustiti 20 posada i njihove timove da potroše značajna sredstva, izdvoje vreme za pripremu automobila, treninge, popisivanje staza i na kraju dođu na reli, pređu startnu rampu i onda sutradan shvate da relija nema. Zašto? Odgovore su danas tražili lično. Nezadovoljstvo je doseglo tačku ključanja i izrevoltirane posade, s punim pravom su odlučile svojim takmičarskim automobilima blokirati put Bajina Bašta – Rogačica i iskazati protest zbog višegodišnje nebrige o sportu i omalovažavanja takmičara. Tužno je da u 2023. godini vozači moraju da pravdu traže na ulici, na ovakav način jer se njihov glas drugačije ne čuje. Tačnije, niko ga ne želi čuti.
Da li smo naivni da očekujemo neke promene? Nismo. Nažalost, ovakve scenarije smo već viđali. Ipak, prvi put su vozači ovako složno digli glas protiv onih koji ne mare za njih. Reli automobili su ove sezone proveli više vremena na prikolicama nego na stazi, a automobilima je mesto na stazi, a ne na prikolici. Ali ko pita njihove vlasnike šta žele? Niko… I kao što Balašević reče: „Dno dna, al’ sve je to viđeno. Dno dna, svi trpimo postiđeno…“
Šta da očekujemo dalje? Za mesec dana je na rasporedu 56. Srbija reli. Sezona je praktično izgubljena jer ovo je treći otkazani reli ove godine. Vožen je samo jedan (Mionica), a pred nama je još samo reli u Vrnjačkoj Banji koji treba da zatvori ono što se sad još samo zove sezona. Magično se vraćamo u 2012, 2014. i 2015. kada je Srbija reli bodovan posebno prvi i drugi dan za Nacionalni šampionat. Da li će ponovo posegnuti za takvim utopijskim rešenjem? Ne vidimo šta im drugo preostaje. Da li mislite da će se glave ohladiti i da će iz pamćenja „ispariti“ ovakav udarac takmičarima? Mi želimo da verujemo da neće. Želimo da takmičari ustraju i dođu do ispunjenja svojih zahteva.
Do tada, ostaje nam samo da tražimo oprost. Oprost od onih koji nisu svoj život ostavili na stazi da bi danas imali ovakav maćehinski odnos prema takmičarima. Obrene, Tunjo, Mirko, sve legende ovoga sporta, ako možete – OPROSTITE NAM!