Bjelašnici u klasi 2. Nakon što je sezonu 2025. završio kao trećeplasirani u ukupnom poretku klase 2, Tabak je i ove godine potvrdio da pripada samom vrhu. Kao takmičar koji uspješno kombinuje nastupe na OSV takmičenjima i u BH Formula driver kupu, važi za jednog od boljih „tehničara“ na stazi.
Ipak, na drugom trkačkom vikendu ove sezone, loša sreća je počela da kvari planove Tabaku. Njegova Corsa je na drugoj stazi na Bjelašnici otkazala poslušnost, te je zbog pucanja kvačila morao odustati već na treninzima. Od tada, za takmičara AMK Ilijaš kreće čitava „avantura“.
„Početkom juna sam nastupio na OSV takmičenju u Donjem Vakufu gde sam već imao probleme kada mi je pukao menjač pre samog izlaska na stazu. Tada sam uspio zabeležiti plasman zahvaljujući prijatelju Samiru koji mi je ustupio svoj automobil i tu sam osvojio drugo mesto. Međutim, nije bilo previše vremena za odmor jer je trebalo popraviti Corsu i osposobiti je za nastavak sezone.“, priseća se Tabak početka svojevrsne „drame“.

Da je autosport uvek nepredvidiv i ne postoji garancija da će vam sve ići po planu, osetio je i sam Tabak, te je naizgled jednostavan zadatak postao pravi izazov – pronaći odgovarajući menjač. Čak i kad je pronađen novi menjač, noć pred trku se ponovio kvar. Ipak, emocije i jaka volja su bile ključ u borbi:
„Radilo se do poslednjeg momenta. Kada je Corsa konačno osposobljena, napravio sam par probnih krugova i sve je delovalo kako treba. Usledio je odlazak kući, presvlačenje i kratka, ali emotivna poruka mom sinu, mojoj najvećoj podršci: „Ipak idemo na trku.“ Njegov osmeh mi je rekao sve.“, nastavlja Tabak svoju priču o pripremi za vikend.

Kada se činilo da je sve loše iza njega, Corsa je ponovo zakazala. Na startu prvog treninga, puca sajla kvačila. Kako i sam Tabak kaže, hteo je odustati, spakovati stvari i krenuti kući. Veliko razočaranje je došlo nakon neprospavanih noći i izgubljenih živaca u servisu, ali ipak nije odustao. Na svu sreću, naišao je i na puno razumevanje organizatora i direkcije trke:
„Prišao sam organizatoru i pitao mogu li voziti bez kvačila, a oni su mi rekli kratko: Ako misliš da možeš voziti – vozi. Tada sam se naslonio na Corsu i rekao sebi: Corsa i ja možemo sve zajedno!. Na drugom treningu sam ugasio automobil na startu, ubacio u prvu brzinu i zatim tako pokrenuo. Primetio sam gde mogu napraviti još napretka i onda sam odlučio da ostatak dana vozim isključivo u drugoj brzini.“, prepričava Tabak događaje iz predstartnog prostora, ali i sa same staze.
Uprkos svim problemima, Tabak je uspeo odvesti obe trke i završiti kao drugi u klasi 2. Kada se osvrne na kompletan vikend, Tabak ističe da pehar i vremena nisu ono što će najviše pamtiti. Mnogo važniji ostaju ljudi koji su pomogli kada je bilo najteže.

„Ovo je izuzetno emotivan vikend za mene i dokaz da nikada ne treba odustajati sve dok postoji i najmanja šansa da se borite. Nekada drugo mesto vrijedi više od pobede, posebno kada vozač zna kroz šta je sve morao proći da bi uopšte stigao do cilja. Nakon ove trke, ne pamtim ni pehar, ni rezultat, a ni vreme na štoperici već ljude koji su pomagali kada je bilo najteže. Pamtim majstore koji su izmišljali rešenja i naravno, mog sina koji je verovao da ću ipak stići na start.“, zaključuje Tabak svoju priču o trkačkom vikendu na Igmanu.
Tabak je tako nakon pobede upisao važne poene za nastavak sezone, a naredna trka BH Formula driver kupa ga očekuje u Čeliću za mesec dana.
Foto: Samir Džolota / Boris Kuslev